E da knjigu pišem ponovo Sad bih znao gdje sam griješio Sad bih znao kojim putem krenuti Sad bih znao sve E da knjigu pišem ponovo Kada bi se vrijeme vratilo Ti bi tu kraj mene sanjala Ispod svile mjeseca Molim te, Ne stavljaj mi so na ranu Molim te, I bez toga dosta boli Sada mi je jasno, sada kad je kasno Trebao sam ostati Trebalo je hrabrosti Trebalo je znati dijeliti A ja mlad, pa nisam znao davati Prerano je bilo, dušo, prerano A sad se bojim da je prekasno E da mogu sada ponovo Ja bih samo srce slušao. |
Ponekad mi tako dođe Da te nazovem Iako ne znam ni gdje si ni s kim si ni koji ti je novi broj Ne bi te dirao Samo bi te gledao Samo bi slušao Kako se smiješ |
Evo čekam, ima deset dana, ali neću čekat' više ni sat. Prijatelji kažu još si sama, 'ajde siđi malo sa tog oblaka. Možemo se složit' da si dama vrijedna truda, vrijedna čekanja, al' bit' će k'o u priči: dama seče sama, jer je bitanga ipak otišla. vjeruj mi, stanica je blizu, ovog puta stvarno silazim. vjeruj mi, bit' ćeš jedna u nizu, ako dosad nisi shvatila čitaj mi sa usana. Ako treba ja ću priznat' da te volim' ako treba vikat' ću na glas, al' me nećeš čuti, dušo, da te molim, pregrist' ću svoj jezik zubima. |